U okviru EU/IPA projekta MISLI LOKALNO DJELUJ NACIONALNO:OSNAŽIVANJE LJUDSKOPRAVAŠKIH ORGANIZACIJA CIVILNOG DRUŠTVA U NERAZVIJENIM REGIJAMA, nositeljice B.a.B.e. Zagreb i partnerskih organizacija DELFIN Pakrac i ZvoniMIR Knin u Pakracu je 6. studenog 2013. godine održana druga fokus grupa u okviru aktivnosti: etnografsko istraživanje- diskriminatorne prakse i kršenja ljudskih prava.

MARTINA  MLADIĆ, psihologinja, LJUBICA MATIJEVIĆ VRSALJKO,odvjetnica  vanjske suradnice B.a.B.e.  Zagreb i ZDRAVKA SADŽAKOV su sudjelovale u  fokus grupi.

Kroz polu strukturirani intervju  i razgovor s ženama žrtvama obiteljskog nasilja koji je vodila MIRANA BILOPAVLOVIĆ, željele  smo dobiti uvid u vrste i načine nasilja te  diskriminatornih praksi od strane (nekih) predstavnika institucija/ustanova kojima su se obraćale u kraćem ili dužem vremenskom razdoblju, te kako se snalaze i preživljavaju u novonastalim situacijama.

Evidentno je da većina žena zna kome  se treba obratiti i tražiti zaštitu ili neki oblik pomoći, da je većina osoba koje rade na tim mjestima nesenzibilizirana za rad s visoko traumatiziranim ženama, da svojim postupcima te traume povećavaju, da se ne osjećaju zaštićenima, da su prepuštene da se same snalaze , da odvjetnice/ci koji rade besplatnu pravnu pomoć baš i nisu od koristi, da nema raspoloživih stambenih jedinica za urgentan smještaj žena s djecom, kao niti fonda- novca u gradovima/općinama za tu svrhu, da ocd-i imaju ograničenja: ljudska i financijska i da im osim podrške, savjetovanja  i  informacija baš i ne mogu puno pomoći zbog lošeg financijskog stanja.

Sve žene su istaknule višestruke diskriminatorne prakse i složile sa da uzroke treba tražiti u vrlo lošoj ekonomskoj situaciji, nemogućnosti dobivanja posla – nema radnih mjesta i općem siromaštvu, koje baš žene dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce. Zbog svega toga neke žene odustaju od prijave ili mijenjaju svoj iskaz jer odlaskom nasilnika  u pritvor/zatvor ili plaćanjem kazne trpe svi članovi obitelji.

Sve se slažu da je rad ocd-a vrlo važan, da kroz njih i njihovu podršku lakše prolaze kroz čitav proces, ali da je istovremeno nužna i institucionalna pomoć i podrška. Samo kroz multidisciplinarni pristup moguće je kvalitetnije pružiti pomoć i podršku žrtvama nasilja i diskriminatornih ponašanja koje za posljedicu imaju kršenje ljudskih prava.

Kao je na fokus grupi bila prisutna  i odvjetnica nekoliko žena se je obratilo za pomoć i podršku.

Kroz razgovor smo došle do slijedećeg  /potrebno je raditi na:

–          podizanju razine znanja i svijesti čitave zajednice s posebnim naglaskom da se o prevenciji nasilja i nasilničkog ponašanja treba započeti u najranijem dobu – vrtić,

–          da edukacije moraju biti unutar obrazovnog sustava,

–           da odgovornost za žrtve rodno uvjetovanog nasilje mora postati društveni problem,

–          da sve polazi od kućnog odgoja/ neodgoja

–           osigurati prostor ( makar jedan stan u svakom gradu) i financijsku konstrukciju za nužan smještaj. Tradicija i kultura ne smiju biti opravdanje za nečinjenje ničega

–          osnovati fond ( naplaćene prekršajne kazne) iz kojeg bi se osigurao  dio  sredstava za financiranje stana i troškova za nužan/hitan  smještaj  žena i njihove djece

–          edukaciji sutkinja/sudaca, odvjetnica/ka i socijalnih radnica/ka

–          edukaciji novinara koji još uvijek idu ka senzacionalističkom pisanju i koji ime žrtve/žrtava pišu punim imenom i prezimenom, a nasilnika inicijalima ( u većini slučajeva)

–          osigurati besplatni medijski prostor – senzibilizacija javnosti