Simboličnom akcijom pod nazivom „Dok ministar baca svjetlo, žene ostaju u mraku“, ženske organizacije i građanske inicijative upozorile su 21. rujna na zabrinjavajuće stanje u društvu i propuste u zaštiti ženskih života. Prosvjedne aktivnosti organizirane su uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u čak 17 hrvatskih gradova i mjesta.

Nama najbliže okupljanje održano je u Pakracu s početkom u 11:55 sati. Vrijeme održavanja prosvjeda u organizaciji Centra za razvoj civilnog društva „Delfin“ nosi jasnu poruku da je u borbi protiv nasilja „pet do dvanaest“.

Povod za masovni izlazak na ulice nedavni je femicid u Slatini, ali i reakcija resornog ministra Alena Ružića. Njegove izjave, u kojima naglašava da je ubijena žena ranije povukla izrečene mjere zaštite te da to baca „specifično svjetlo“ na slučaj, naišle su na oštru osudu javnosti i strukovnih udruga. Organizatorice ističu kako prebacivanje krivnje na žrtvu pokazuje potpuno nerazumijevanje prirode nasilja. Žene u pravilu povlače prijave uslijed straha, ekonomskog pritiska, ucjena te brige za egzistenciju djece. Povlačenje prijave ne znači prestanak opasnosti, pa samim time državu ne oslobađa dužnosti da sačuva ljudski život.

Predstavnici organizacija naglašavaju da femicid predstavlja ishod procesa koji gotovo uvijek uključuje prijetnje, zastrašivanje i prisilnu kontrolu. Kada su nadležna tijela upoznata s postojanjem opasnosti, njihova je zakonska i moralna obveza zaustaviti nasilnika, umjesto da se nakon tragedije opravdavaju tvrdnjama kako je postupanje bilo u skladu s procedurama.

Sa skupova u cijeloj zemlji upućeno je sedam konkretnih zahtjeva prema državnom vrhu:

1. Poseban Zakon protiv svih oblika rodno utemeljenog nasilja i izmještanje nasilja nad ženama iz prekršajne u isključivo kaznenu sferu.
2. Jedinstvenu, obveznu i standardiziranu procjenu rizika od ponavljanja nasilja i femicida, uz obveznu ponovnu procjenu nakon svake promjene okolnosti.
3. Obveznu i kontinuiranu specijaliziranu edukaciju svih koji procjenjuju rizik i odlučuju o zaštiti žena, posebno o dinamici nasilja nad ženama, prisilnoj kontroli i rizicima od femicida.
4. Hitno i koordinirano postupanje institucija, učinkovito procesuiranje i sankcioniranje počinitelja te odgovornost za propuste u zaštiti žena.
5. Sveobuhvatnu Nacionalnu strategiju protiv svih oblika nasilja nad ženama, u skladu s Istanbulskom konvencijom, s jasnim odgovornostima i osiguranim sredstvima za provedbu.
6. Stabilno, dostatno i dugoročno financiranje ženskih organizacija koje pružaju specijalizirane usluge ženama žrtvama nasilja, u skladu s preporukama GREVIO-a.
7. Utvrđivanje propusta i odgovaranje svih koji za njih snose odgovornost u slučaju femicida u Slatini te konkretne promjene u postupanju sustava kako se takvi propusti ne bi ponavljali.

Aktivistice poručuju kako od države ne žele slušati naknadna objašnjenja, već zahtijevaju funkcionalne mehanizme koji će prepoznati prijetnju i spriječiti najteži ishod.

Uz Pakrac, javne akcije i mirna okupljanja održani su u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Beli Manastiru, Vukovaru, Virovitici, Bjelovaru, Karlovcu, Korenici, Koprivnici, Šibeniku, Trogiru, Korčuli, Zadru i Novskoj.