PAKRAC – Pakrac je proteklih dana bio domaćin Tjedna izgradnje mira u sklopu kojega je održano nekoliko skupova međusobno povezanih i koji u stvari predstavljaju javnu kampanju prevencije nasilja među mladima u projektu “Nasilje ostavlja tragove-Zvoni za nenasilje” podržane od Europske unije. Prvi od tih skupova bio je Kamp za mlade koji je okupio desetak mladih volontera iz Pakraca, Požege, Zagreba, Virovitice, Mostara i Korenice. Subota je bila rezervirana za Međunarodnu mirovnu konferenciju “Ostavština za budućnost”, kojoj je pokrovitelj bio Predsjednik RH Ivo Josipović, a u pakračkom Muzeju je otvorena i istoimena izložba. Važan dio ovih događanja bili su i volonteri iz Velike Britanije, Irske, Njemačke, Španjolske, Poljske, Austrije te Bosne i Hercegovine koji su u  Pakracu boravili i u ratnim i poratnim godinama, točnije od srpnja 1993. do veljače 1997. godine. Tada je ukupno 400 volontera iz 30-ak zemalja u Pakracu radilo na fizičkoj i društvenoj obnovi grada. Dolaskom dijela njih ponovo u Pakrac, a osobito izložbom u Muzeju, obilježeno je 20 godina Volonterskog projekta Pakrac iz kojeg su kasnije niknuli Mirovni Studiji i niz udruga. – Cilj projekta “Nasilje ostavlja tragove-Zvoni za nenasilje” jest prevencija nasilja među mladima. Kroz radionice, u razgovorima i slično, želimo da mladi dobiju ideje kako i što raditi u svojoj zajednici da nasilja bude manje. Tu je bitno da su imali priliku sresti se sa ‘starim’ volonterima i s njima izmijeniti iskustva – rekla je nositeljica projekta Iva Zenzerović.

    Osim što su izmjenjivali iskustva sa starim volonterima, mladi volonteri su svaki dan prijepodne provodili družeći se i pomažući starijim osobama u kućanskim poslovima, radili su u vinogradu ili voćnjaku i slično. Poslijepodne je bilo rezervirano za radionice i druga druženja a sve je to snimano kako bi se dokumentiralo. Videomaterijal snimljen kroz tjedan dana prezentiran je u ponedjeljak navečer.

    Tjedan Izgradnje mira održan je na inicijativu udruga Delfin iz Pakraca i Miramida Centra iz Grožnjana a u suradnji s nizom drugih udruga, te uz podršku grada Pakraca, Pozeško–slavonske županije i UNHCR-a.  – Zanimljive su bile reakcije starih volontera nakon ponovnog dolaska u Pakrac – jednima je bilo drago da se opet vide, drugi su kazali kako su očekivali da se napravi više toga u gradu za 20 godina i slično no, svi su rekli kako im je boravak u Pakracu u ratnim godinama puno značio i potom su nastavili raditi svugdje u svijetu. Bilo je također korisno njihovo druženje s mladim volonterima i mislim kako je skup bio uspješan. Tim više što je grad Pakrac prepoznao njegovu važnost i uključio se u realizaciju. Bio je, rekla bih, ovo dobar primjer suradnje lokalne samouprave i civilnog društva – istakla je koordinatorica Delfina Mirjana Bilopavlović.

http://pozeska-kronika.hr

PAKRAC “Bilo mi je teže otići iz Pakraca nego doći u njega, prije 20 godina, vlakom iz Zagreba, zajedno s još desetak volontera iz cijelog svijeta”, rekao je Nick Wilson Young iz Londona, nekadašnji volonter koji je od 1993. boravio u Pakracu u sklopu Antiratne kampanje Hrvatske.

Nick je jedan od ukupno 400 volontera iz više od 30 zemalja koji su u periodu od srpnja 1993. do veljače 1997. boravili u Pakracu i radili na fizičkoj i društvenoj obnovi grada.

U početku šok

I danas se živo sjeća prvih dana u ratnom Pakracu. – Svi smo bili šokirani kada smo došli najprije u Lipik, a potom u Pakrac. Najprije smo se smjestili u Pedagoškoj akademiji, na zgradi nije bilo prozora, nije bilo struje niti kanalizacije. Naravno da nas je povremeno bilo i strah, ali smo se morali jako brzo prilagoditi situaciji u gradu tako da smo već za tri tjedna bili stručnjaci za preživljavanje. Potom smo uredili kuću u ulici Prolaz baruna Trenka gdje nas je živjelo čak 40.

Englez Nick: Borba za život je bila stvarnost

– Bilo je to vrijeme zajedništva, jedno veliko iskustvo. Danas sam ponosan i zahvalan što sam imao prilike doživjeti to iskustvo drukčijeg, intenzivnog načina života, u gradu gdje je borba za život bila stvarnost. Živio sam taj život i zato sam, povratkom u normalu shvatio beznačajnost da, primjerice, u trgovini imam izbor od 40 vrsta zubne paste, ispričao je Nick koji tečno govori hrvatski, a ujedno je i autor knjige o Pakracu pod nazivom „Volonterski projekt – ljudskiji put“.

Dodaje kako je danas u gradu susreo neke ljude kojih se sjeća iz ratnog vremena, pozdravio se sa Šokijem, a navečer će na pivo s Robertom Martinovićem koji je tih godina organizirao mlade.

Španjolka Idoia: Pakrac je i u ratu bio prekrasan

U Pakracu je danas boravilo 30-ak od ukupno 400 volontera, a među brojnim sudionicima bila je i Idoia Alustiza iz baskijskog San Sebastijana u Španjolskoj. I ona se sjeća da je početkom 1994. godine, kada je došla u Pakrac bila mlada, puna entuzijazma i idealističkog pristupa životu.

– Došla sam u zadnji trenutak jer nisam planirala, ali je ponovni dolazak u Pakrac bio jako emotivan. Sretna sam kad vidim kako se grad promijenio, da je izgrađen. Ali i tada mi je Pakrac bio prekrasan, bez obzira na rat, na razrušenost. Ovdje se živjelo jednostavno, nije bilo birokracije, vjerovalo se ljudima, postojalo je zajedništvo i osjećala se sloboda. Bilo je to vrlo kreativno razdoblje mog života na koje sam jako ponosna. Nije nam bio potreban komfor, nismo brinuli zbog gladi ili hladnoće, jednostavno, vjerovali smo da radimo nešto dobro za ljude koji pate u ratu. Također, sjećam se da mi se iz takvog života bilo vrlo teško vratiti u normalan život. Danas sam posebno sretna jer sam ponovno srela neke ljude, vidjela fotografije iz tog vremena, rekla je Idoia.

Nismo zaboravili grad i ljude

I ona i Nick ne kriju da su sretni što je Pakrac danas grad u kojem u miru žive ljudi različitih nacionalnosti, a skromno dodaju da je njihova zasluga za to vrlo mala.

– Najvažnije nam je bilo pokazati Pakračanima da nismo zaboravili ni njih i njihov grad, zaključila je Idoia.

Mirjana Bilopavlović: Puno više od konferencije

Međunarodna mirovna konferencija „Ostavština za budućnost“ je u Gradskoj vijećnici održana u sklopu „Tjedna izgradnje mira“ koji traje od 3. do 9. srpnja, a koji, uz domaćina – Centar za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin“, organiziraju zagrebački centar za mirovne studije i grožnjanska „Miramida“. Time je u Pakracu obilježen ulazak Hrvatske u EU, a zadovoljstvo nije krila niti Mirjana Bilopavlović ispred „Delfina“.

– Iako smo današnje događanje nazvali konferencijom, ono je puno veće i značajnije za Grad Pakrac i posebno me veseli što se odazvao veliki broj naših sugrađana. Posebno sam zadovoljna energijom i dinamikom koja se događala, a uz brojne emotivne susrete pala je i pokoja suza, rekla je Bilopavlović.

Među uzvanicima je bila i Louise Vinton iz američkog grada Delaware-a, koja je u Hrvatskoj koordinatorica UN-a i stalna predstavnica UNDP-a.

– U Hrvatskoj živim tri godine i prvi put sam u Pakracu i danas se vidi da je ovaj grad u ratu pretrpio strašna i besmislena razaranja, rekla je Louise.

U sklopu Konferencije je večeras u Muzeju Grada Pakraca svečano otvorena i izložba na temu „Volonterski projekt Pakrac“.