Cilj stručnog skupa je bio istaknuti važnost zaštite prava djevojaka i žena, ponovo ukazati da je seksualno  nasilje rodno određeno  i da je u društvu nužno  i neophodno razmatrati problem rodne ravnopravnosti, odnosno nejednakosti koja je u hrvatskom društvu sveprisutna.

Skup je otvorila sutkinja Lana Peto Kujundžić koja je istaknula  da problemu seksualnog nasilja nad djevojčicama i ženama još uvijek ne pridajemo pravo mjesto, da govorimo o tamnim brojkama i da smo kao društvo odgovorni da se to promijeni. Naglasila je da je Republika Hrvatska preuzela EU Direktivu 2012/29/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 25. 10. 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne konvencije Vijeća 2001/220/PUP, te da je Europska Unija ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv  nasilja nad ženama i nasilja u obitelji- Istambulska konvencija.

Dr.sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe-Centra za seksualna prava  je govorila o seksualnom nasilju i  žrtvama izvan fokusa podsjetivši nas sve da su u preko 90 % slučajeva žrtve  ženskog spola. Sve je to stavila u kontekst 9 problema:

1. Tema izvan fokusa: problem zanemarivanja seksualnog nasilja
2. Ne zna se broj žrtava: žrtve većinom šute, nedostatna istraživanja
3. Prijave: odnos prema žrtvama-nepovjerenje, višestruka ispitivanja, nesuradljivost nekih institucija
4. Sudski postupci: dugotrajni, male zapriječene kazne, nema standardiziranog postupanja, nedostatak specijaliziranih sudova/odjela; kakvu poruku šaljemo
5. Nedostatna edukacija osoba iz nadležnih institucija: nepoznavanje zakona, otpor prema žrtvama, nepoznavanje problematike
6. Nepostojanje sustavnih edukacijskih programa
7. Očekivanja žrtava: teško se odlučuju na prijavu, šok kada saznaju omjer vremena sudskog postupka i dosuđene kazne
8. Nedostatak servisa za dugotrajnu i besplatnu podršku: npr nema materijala prilagođenih dobi žrtve
9. Ostalo: stigmatizacija/nepodržavajuća okolina

Mirjana Duduković, predsjednica Ženske grupe KORAK Karlovac,  govorila je o iskustvu rada Udruge  i skloništu ( jedno od 7 autonomnih skloništa u RH). Sve je to potkrijepila s primjerima iz prakse, slučajevima silovanja u braku, silovanja sestre od strane brata ( radi se o maloljetnoj djeci), pomoći koju su pružili žrtvi silovanja.

Posebno je izdvojila:

• problem nejednakosti tumačenja zakona i propisa
• nerazumijevanje za rad NVO-a/OCD-a u odnosu na institucije: omalovažavanje rada NVO-a/OCD-a
• nedostatak empatije i prisnijeg pristupa žrtvama

Svoj doprinos stručnom skupu dala je i ORGANIZACIJA  STATUS:M o čijem radu je govorio Petar Hofman. Posebnost je da STATUS M radi sa mladićima u školama, odgojno obrazovnim zavodima i zatvorima kroz ciklus od 10 jednodnevnih radionica ili 5 dvodnevnih na kojima pokušavaju mijenjati uvrežene   stavove o tome što znači biti muškarac, osvještavajući ih na činjenicu da je nasilje rodno utemeljeno, potičući ih na razmišljanje o ravnopravnom i pravednom društvu u kojem se muškost ne dokazuje kroz nasilje, preuzimanjem rizika i zloupotrebe moći, govoreći im da biti muškarcem znači biti zdrav i pozitivan pojedinac i da je ravnopravnost javno dobro koje unapređuje živote žena i muškaraca.

Potiču ih na sudjelovanje, samokritično propitivanje i  na brigu o sebi

Centar za podršku i razvoj civilnog društva „DELFIN“ je u suradnji s Policijskom upravom požeško slavonskom obilježio Europski dan borbe protiv trgovanja ljudima 18. 10., organizirajući edukativno predavanje u Srednjoj školi Pakrac za učenice u učenike završnih razreda medicinske struke: medicinske sestre/tehničari opće njege, fizioterapeutski tehničarke/tehničari.

Predavanje je nastavak dobre suradnje Srednje škole Pakrac, Policijske uprave PS i OCD DELFIN.

Policijski službenik Krunoslav Kokić predstavio je preventivnu akciju „ZAJEDNO“ koju je 2014. godine pokrenulo Ravnateljstvo policije. Cilj akcije je razvoj i unapređenje suradnje različitih dionika koji rade na prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima, odnosno potaknuti društvo na odgovornu reakciju.

Hrvoje Gašparac je govorio o problemima koji posredno ili neposredno dovode do trgovanja ljudima: siromaštvu, neznanju, potraga za boljim životom i lakom zaradom   i neprepoznavanju problema. Republika Hrvatska je od tranzicijske zemlje postala odredišna zemlja. Učenicima je posebno skrenuo pažnju na potrebu provjere kontakata potencijalnih poslodavaca i da je važno napraviti što više provjera prije prihvaćanja posla putem oglasa ili na nečiju preporuku. Govorio je o pravima žrtava koja su definirana Zakonom o kaznenom postupku, kao i mogućnosti prijave na telefon policije 192 i nacionalni SOS telefon 088 77 99

O problemima sa kojima se susreću žrtve trgovanja ljudima govorila je Mirjana Bilopavlović. Posebno je naglasila ulogu OCD-a koje se bave prevencijom i suzbijanjem trgovanja ljudima. Važno je znati da u RH policija vrši identifikaciju i da od 2002. godine postoje institucionalni mehanizmi putem kojih se daje pomoć i podrška žrtvama trgovanja ljudima, odnosno radi na edukaciji.

Postoje dva skloništa: jedno za djecu, a drugo za odrasle osobe i nalaze se na tajnim adresama. Na taj način se žele zaštiti žrtve, ali i osobe koje rade sa njima,

Trgovanje ljudima je globalan problem, predstavlja zločin protiv čovjeka i najgore oblike kršenja ljudskih prava, radi se o organiziranom kriminalu koji ne prepoznaje granice i bilo koju pripadnost.

Učenicima je skrenula pažnju na činjenicu da RH nije samo zemlja odredišta nego i zemlja porijekla trgovanja ljudima. 2015. Godine u RH je identificirano 38 žrtava od kojih je 35 državljanki/na RH.

Razgovaralo se je i o oblicima trgovanja ljudima kao i o tome kako organizirani kriminal pronalazi načine i modalitete za privlačenje žrtava i dovođenje osoba u dužničko ropstvo. Posebno je naglašeno kako je izuzetno teško izaći iz te situacije. Žrtve se ucjenjuju, prijeti im se i oduzima im se mogućnost izbora.

Mladi su posebno izloženi putem elektroničkih medija – mreža, mobilnih aplikacija i izuzetno je važno raditi na podizanju razine znanja i svijesti o problemu trgovanja ljudima kroz obrazovne i van institucionalne programe.