Cilj stručnog skupa je bio istaknuti važnost zaštite prava djevojaka i žena, ponovo ukazati da je seksualno nasilje rodno određeno i da je u društvu nužno i neophodno razmatrati problem rodne ravnopravnosti, odnosno nejednakosti koja je u hrvatskom društvu sveprisutna.
Skup je otvorila sutkinja Lana Peto Kujundžić koja je istaknula da problemu seksualnog nasilja nad djevojčicama i ženama još uvijek ne pridajemo pravo mjesto, da govorimo o tamnim brojkama i da smo kao društvo odgovorni da se to promijeni. Naglasila je da je Republika Hrvatska preuzela EU Direktivu 2012/29/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 25. 10. 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne konvencije Vijeća 2001/220/PUP, te da je Europska Unija ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji- Istambulska konvencija.
Dr.sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe-Centra za seksualna prava je govorila o seksualnom nasilju i žrtvama izvan fokusa podsjetivši nas sve da su u preko 90 % slučajeva žrtve ženskog spola. Sve je to stavila u kontekst 9 problema:
- Tema izvan fokusa: problem zanemarivanja seksualnog nasilja
- Ne zna se broj žrtava: žrtve većinom šute, nedostatna istraživanja
- Prijave: odnos prema žrtvama-nepovjerenje, višestruka ispitivanja, nesuradljivost nekih institucija
- Sudski postupci: dugotrajni, male zapriječene kazne, nema standardiziranog postupanja, nedostatak specijaliziranih sudova/odjela; kakvu poruku šaljemo
- Nedostatna edukacija osoba iz nadležnih institucija: nepoznavanje zakona, otpor prema žrtvama, nepoznavanje problematike
- Nepostojanje sustavnih edukacijskih programa
- Očekivanja žrtava: teško se odlučuju na prijavu, šok kada saznaju omjer vremena sudskog postupka i dosuđene kazne
- Nedostatak servisa za dugotrajnu i besplatnu podršku: npr nema materijala prilagođenih dobi žrtve
- Ostalo: stigmatizacija/nepodržavajuća okolina
Mirjana Duduković, predsjednica Ženske grupe KORAK Karlovac, govorila je o iskustvu rada Udruge i skloništu ( jedno od 7 autonomnih skloništa u RH). Sve je to potkrijepila s primjerima iz prakse, slučajevima silovanja u braku, silovanja sestre od strane brata ( radi se o maloljetnoj djeci), pomoći koju su pružili žrtvi silovanja.
Posebno je izdvojila:
- problem nejednakosti tumačenja zakona i propisa
- nerazumijevanje za rad NVO-a/OCD-a u odnosu na institucije: omalovažavanje rada NVO-a/OCD-a
- nedostatak empatije i prisnijeg pristupa žrtvama
Svoj doprinos stručnom skupu dala je i ORGANIZACIJA STATUS:M o čijem radu je govorio Petar Hofman. Posebnost je da STATUS M radi sa mladićima u školama, odgojno obrazovnim zavodima i zatvorima kroz ciklus od 10 jednodnevnih radionica ili 5 dvodnevnih na kojima pokušavaju mijenjati uvrežene stavove o tome što znači biti muškarac, osvještavajući ih na činjenicu da je nasilje rodno utemeljeno, potičući ih na razmišljanje o ravnopravnom i pravednom društvu u kojem se muškost ne dokazuje kroz nasilje, preuzimanjem rizika i zloupotrebe moći, govoreći im da biti muškarcem znači biti zdrav i pozitivan pojedinac i da je ravnopravnost javno dobro koje unapređuje živote žena i muškaraca.
Potiču ih na sudjelovanje, samokritično propitivanje i na brigu o sebi
