DNEVNIK VOLONTERSKOG KAMPA ZA MLADE, PAKRAC, OMANOVAC 2015.

PONEDJELJAK,13.07.2015.

Dan i nije bio tako vruć. Nikola i ja smo se dogovorili za kavu ohrabrenja prije dolaska volontera iz pravca Banove Jaruge, vlakobusom. Međutim,krivo smo procijenili vrijeme i volonteri su bili ispred nas u vlakobusu.Veseli mladi ljudi, malo umorni od puta, iskakutali su iz busa i svi redom, upoznali se s nama. Bila je to hrpa različitih imena za koje nisam znala kako da pridružim pravom vlasniku.

Utrpali smo torbe u kombi i krenuli “dužom rutom” do “Cubisma”.Već pri prelasku Malog mosta, vidjeli su dvije polu razrušene kuće, kao prikaz nekih teških vremena. Lagano smo šetali Bolničkom ulicom do Tržnice, kraj Vladikinog dvora i crkve Sv.Trojice, stigli na kavu,gdje nas je već čekao Goran i Burki. Uz kavicu slijedeća faza upoznavanja, pa obilazak Katoličke i Pravoslavne crkve i pravac Muzej.U Muzeju je priređena službena dobrodošlica, gdje nas je sve skupa lijepo pozdravila Jelena, Goran, Nikola i Goran Božičević. Uz laganu zakusku, obišli smo i izložbu koja govori o početku volonterstva u Pakracu još 1993.godine.

Nakon svih službenih i neslužbenih upoznavanja,krenuli smo na Omanovac. Odmah smo se dogovorili tko će biti u prvoj, a tko u drugoj turi, pošto je kombi samo za 9 ljudi. Došavši na Omanovac, bili su oduševljeni pogledom, šumom i ugodnim stupnjevima zraka. Poslije dobre večere, još smo se bolje upoznali na prvom volonterskom sastanku. Uz neopterećeno druženje, razišli smo se u sobe i utonuli u san.

UTORAK,14.07.205.

Svanulo je prekrasno sunčano jutro i svi smo s voljom i na vrijeme doručkovali, popili kavicu. Krenuli smo na našu prvu radnu akciju iza Česme, u brdo, na predjel koji je obrastao granjem.Posao nije bio uopće težak.Zezali smo se,zafrkavali,smijali. Samo je Vijećnik bio ozbiljan, jer toliko je toga čovjeku na pameti, a kao glavni i odgovorni urednik, nije ima pravo na pogrešku.

Kada su porezane grane,došao je red na nas, volontere,da polako skupljamo granje i formiramo veće hrpe. Svi smo navukli rukavice i bacili se na posao.Za čas se stvorila jedna velika hrpa,pa zatim i druga.U vrijeme pauze,pojeli smo ukusne sendviče koje nam je spremila uvijek nasmijana i vrijedna Borka. Natraženiji” element” je bila voda.Bez obzira na dizanje temperature u termometrima,mi smo nastavili orno raditi do 13 sati, kada je naš Vijećnik krenuo sa prevoženjem prve ture na ručak.

Bili smo umorni,ali ručak nas je okrijepio i uz poslije podnevni odmor, bili smo spremni za prvu radionicu.

Radionicu smo održali na terasi, gdje smo raspravljali o većini, njenoj moći, manjinama, odnosima među manjine i većine prije rata. Puno pitanja je postavljeno,a da nismo znali na njih odgovoriti.Otvorile su se mnoge sumnje i pojavile nove nejasnoće. Svako drugo pitanje, otvaralo je još tri nova.

Radionica je bila jako dobra i toliko smo raspravljali i debatirali da smo zaboravili na sat.Večera je već bila na stolovima. Volonterski sastanak je sumirao dojmove i osjećaje toga dana. Na kraju smo zaključili da smo svi zadovoljni danom, iako malo umorni. Nastavljeno je druženje do sitnih sati, iako su za neke to bili i prvi jutarnji.

SRIJEDA, 15.07.2015.

Malo teže su se probudili neki volonteri,iako je jutro obećavalo prekrasan dan.Nakon ugodnog čavrljanja za dobrim,temeljitim doručkom krenuli smo put Česme i našeg brdašca.Danas je to brdo malo “naraslo” usljed nedovoljno sna i velike sparine.Nikola i svi lokalni ljudi koji su došli sudjelovati na radnoj akciji raščišćavanja šumarka,bili su više nego zadovoljni našim volonterskim radom i spremnošću.Danas smo odlučili napraviti isto toliko,iako je Nikola govorio da se više odmaramo,upravo radi vremena.Naravno,”narasla” je i treća hrpa granja koja nas je jako veselila,jer to je bio rezultat našeg rada.Curili su potoci znoja,bez obzira na tri pauze koje smo morali raditi ,jer vrijeme je bilo “protiv nas”.Erika,Anamarija i Valentino su bili na poštedi uslijed vrtoglavica ,ali su zato nama ostalima lijevali vodu u čaše,a  Valentino je trknuo po sendviće.

Malo prije trinaest sati,ostavili smo naše malo brdašce ,očišćeno od granja,lijana i bagrema. Još umorniji nego prethodnoga dana, prionuli smo na slasni ručak.Tuširanje i dobar poslijepodnevni odmor nam je dobrodošao.

Radionicu, u pet sati imali smo u domu u najvećoj prostoriji,namjenjenoj za sastanke.Pripremio ju je Nikola kao spoj prezentacije sa laptopa i praktičnog rada ,koji je obuhvaćao izradu plakata koji su prezentirani pred cijelom grupom.Tematika je bila-multikulturalnost i projekt dobivanja prostora u medijima, za emisije o nacionalnim manjinama. Plakat o medijima je objasnio Ivan, vrlo temeljito, zrelo i rječito. Kristina je objasnila kako bi ljude privukli na druženja i radne akcije u multikulturalnoj sredini.

Radionicu smo u zanosu produžili, pa smo malo kasnije skromno večerali dva knedla sa šljivama po osobi. Međutim,u iskrenom i otvorenom razmjenjivanju par rečenica između Ivana i mene, sjetili smo se na sendviče koje smo bratski podjelili svima.Na kraju večeri smo se rashladili sa finom lubenicom. Na volonterskom sastanku pričali smo svoje dojmove o odrađenoj akciji i ponovnom postavljanju mnogih pitanja tokom radionice koja nam nisu bila dovoljno jasna.

Druženje smo nastavili duboko u noć, taman dok se zrak ohladio.

ČETVRTAK,16.07.2015.

Danas je bilo lagano ustati,jer nismo išli na radnu akciju ,pa smo svi bili nekako prpošni.Ugodna atmosfera za doručkom,sve dublja i dublja upoznavanja,pozitivni pomaci u svim pogledima- glavne su odlike bile toga jutra.Danas sam odlučila u dogovoru sa volonterima ,voditi ih na pijacu.Po žarkom suncu ,hodali smo po pijaci.Neki su si kupili roza kroksice,šešire,naušnice.

Nakon pijace, otišli smo u poštu ,pa su se na “retro” način,neki od volontera(Dina,Ljubica 1,Ljubica 2) javili svojima. To mi je bilo jako lijepo. Nakon toga smo krenuli na Konferenciju o pravima manjina,koja se održavala u Gradskoj vijećnici. Konferencija je bila konstruktivna i samo prisustvo volontera donijelo je pozitivne vibracije. Čuli smo neke iskrene rečenice i to je bilo nevjerojatno. Sami volonteri su se uključili u rad Konferencije ,što je bilo za svaku pohvalu.Ipak, to je riječ o mladim neopterećenim ljudima ,maturantima ili studentima,koji žele razumjeti problematiku nacionalnih manjina danas ,osobito na lokalnoj razini i u malim mjestima kao što je Pakrac.

Pošto je došla HRT,snimali su priloge za “Prizmu”-osobito Dinu i Ivana, ostatak volontera,tko je htio, povela sam u “Garden” da se ohladimo finim sladoledom i popijemo kavicu. Pridružila nam se i Lana ,koja je postala moja cimerica, pa smo se imale priliku bolje upoznati. Poslijepodnevni odmor je sada bio sjedenje na terasi uz vodu i kavu,jer nakon četiri dana, sve smo se bolje poznavali.

Radionicu su pripremili Burki i Goran, uz prezentiranje slika iz ratnog Pakraca.Osobno,za mene bilo je to vraćanje u podsvjest,gdje sam rat duboko pospremila.Ali sada sam to gledala sa drugačijeg stajališta.Bilo je vrlo emotivno. Mislim da u jednom trenutku ,Burki više nije  mogao pričati, pa je zamolio Gorana da nastavi. Obojica su dala jedno proživljeno životno iskustvo volontera u nesigurnom,tamnom i hladnom vremenu,daleko od vrućeg,sunčanog sadašnjeg trenutka.

Radionica je održana na engleskom jeziku.To mi je bilo posebno. Večera koja je bila više od knedla,bila je puna smijeha(zahvaljujući Ivanu),zezancije i osjećaja ,kao da se znamo jako ,jako dugo. mOdržali smo i volonterski sastanak pun dojmova sa Konferencije i emotivne radionice i poslije se ugodno družili.

PETAK;17.07.2015.

Ustali smo sretni što idemo na radnu akciju,pošto smo zaključili da smo bolji u fizičkim poslovima .Danas je na rasporedu bilo Kusonje koje je malo dalje .Druga tura je morala malo duže čekati kombi prijevoz,ali stigli smo na mjesto akcije s voljom i na vrijeme.Krenuli smo pješice u koloni put šume.Kolona se kretala po već dobro ugrijanoj zemlji i zraku.Nakon dvadesetak minuta hoda sa iskusnim vodičem Mišom,inače vrsnim poznavateljem šumskih puteva,stigli smo na izvor koji smo odlučili,onako do temelja urediti.Prvo smo se prihvatili, suhog granja,koje smo pokupili i stavili na hrpu.Granje je bilo suho pa je bilo lagano.Onda su volonterke,Ljubica i Dina pograbale suho lišće sa zubačama(tako se kaže za grablje u Zagorju),a moja malenkost je skinula mahovinu na betoniranom dijelu zidića.Nikola ,Ljubica i Kristina su se uhvatili šmirglanja i bojanja vrata i okvira sivom bojom.Manji dio (njih četvero) otišao je par metara niže obojati još jedna veća vrata.Mislim da su to bili Luna,Marta,Bruno i Valentino.Tomislav i Erika su se dali u blatne poslove sa lopatama i budakom.Pomogle su i Nina i Dina.Erika je tako ozbiljno odradila svoj posao ,da je bila blatna od glave do pete.Tomislavu su tu najviše stradale patike.

Erika je crvenom bojom jasno napisala da su izvor uredili volonteri Volonterskog kampa u Pakracu 17.07.2015.Na kraju smo se svi slikali kraj uređenog izvora. Ali, zadovoljstvo napravljenim poslom samo je uvećao crveni traktor sa dvije prikolice koji je došao po nas da nas “spasi”od silnog sunca i velike vrućine.

Ukrcali smo se u prikolice i malim putićima kroz visoku travu,po poljima,sigurno stigli do osvježavajuće Pakre,zahvaljujući,Predragu!Bilo je vriske,cike,kupina,ali parkiranje u sred plitke Pakre  bilo je nenadmašno.Većina je s oduševljenjem skočila u Pakru i u patikama!!! Tamo smo se zadržali pola sata,fotografirali iz svih kuteva i osvježeni krenuli u Kusonje ,na glavnu cestu.

Došli smo do kuće, blizu male crkvice,koju “Prosvjeta” koristi za okupljanje i probe pjevačkog zbora.Na stolovima nas je čekalo osvježenje.Malo smo popričali sa čika Brankom i lagano kretali u turama na ručak.Nakon kasnog,ali dobrog ručka ,odmorili smo se i u pet započeli zadnju radionicu na ovom kampu.Nikola je pričao o “Daruvarskom sporazumu”,o čemu se jako malo zna.Ivan je održao predavanje o Jeleni Šantić,humanistici i mirotvorki,ujedno,velikoj ženi.

Radionica je bila iskrena i dirljiva ,osobito u trenucima kada su Nikoline rečenice dobile emotivan naboj.Puno pitanja sa prve radionice bilo je odgovoreno,možda ne direktnim odgovorom,ali smisao je bio tu negdje između nas. Fina večerica i poslije večere sastanak gdje smo svi jednoglasno zaključili da je vožnja traktorom kroz polja do Pakre ,bio događaj dana!!!!

Dejan je rekao poslije sastanka,da dolaze dvije gitare pa ćemo malo pjevati.Naravno da sam si rekla da idem u deset u krevet.Ali,Zoka i Nešo su atmosferu stvorili za tren i od mog odlaska u sobu nije bilo ništa. Pjevali smo,zezali se ,smijali,razgovarali kao da se znamo od malena.Nije postojala razlika u godinama,jeziku,geografskom porijeklu….ma svi smo bili jedno!

Odlazak na spavanje je bio sporadičan!

SUBOTA,18.07.2015.

Buđenje je bilo vrlo teško.Ali,čekao nas je obilazak Čeha i Talijana pa smo se brzo oporavili.Prvo smo došli u Češku besedu u Prekopakri.Slavenka ,Tonči i Zlatko su nas srdačno primili i počastili sa orahnjačom i sokovima.Prvo smo imali malo predavanje o povijesti Čeha na ovim prostorima,a onda su se mogla postavljati pitanja.Naravno,pitanja su bila smislena i interesantna.Pogledali smo Muzej-sobu i prostor gdje se održavaju probe pjevačkog zbora.Svi smo se zajedno slikali ispred doma.Talijani su nas odveli u Mali raj.Gazda Brunetta i nekolicina iz “Liberta”Ploštine,ispričali su nam o doseljenju Talijana u ove krajeve.Predstavljen je i veliki projekt koji su započeli. Opet smo  malo grabali,ali onako ,više šminkerski.

Nakon malog posla,uživali smo u prefinoj konjskoj salami,brendu ovoga kraja i slasnim pekmezima  od domaćih šljiva.Obišli smo i Dom u centru Ploština i slikali se ispred njega.Uz ljubazne domaćine Talijane,prevezli smo se do “Cubisma”po vrelini srpanjskog sunca i napravili preraspodjelu po raspoloživim autima.

Opijeni konjskom salamom i njenom sočnošću ,došli smo na ručak u prepuni “Omanovac”.Poslijepodne smo se odmarali,šetali,pješačili,igrali badminton,ispijali kavice i spavali.Čorbanac je bio dogovoren za šest.Sala je bila puna volontera i gostiju.Hrane je bilo dovoljno za sve,a bila je za prste polizat!

Harmonika je počela sa svirkom,pjesma je pala.Druženje je počelo neformalno,opušteno,ugodno.Pošto smo na pijaci kupili  dvije velike tikvice,bio je red da to i ispečemo.Petar je zapalio vatru, čekali smo da se razgori i uz priču, smijeh, ispekli smo i pojeli sve tikvice.Nije bilo baš nešto super, ali druženje je bitno.Na spavanje se odlazilo u različita vremena, ovisno o količini sna iz prethodne noći. Dan je bio super!!

NEDJELJA, 19.07.2015.

Došao je i taj dan.Nadala sam se da neće doći tako brzo, ali sve što je lijepo, kratko traje.Lijeno smo doručkovali, lijeno smo potpisali potpisne liste ,lijeno smo ispijali jutarnju kavu. Sve je bilo usporeno, lijeno. Jedino vrućina nije  bila lijena i okupala nas je već u jutarnjim satima.Polako smo se počeli pakovati,spremati,skupljati po svojoj sobi i po drugima.Prva runda auta je bila spremna za spuštanje:Goran,Nikola,Petar.Naravno, kombi nismo imali ,pa smo se morali snalaziti,improvizirati.Ali ,nije bilo nikakvih poteškoća, revezli smo se u novu “bazu”-Hookah.Prvo je Nikola krenuo CMS-ovim autom za Okučane,gdje je vozio Ljubicu 1,Ljubicu 2 i Brunu.Rasplakala sam se na sve troje, a osobito na Brunu, koji je drag i dobar dečko.Mi,ostali družili smo se uz kavu do 11.48, kada  su se putnici za Zagreb, Anamarija, Marija, Nina, Kristina i Marta, ukrcali u vlakobus. Izljubili smo se i izglili i plakali -opet,ali tako je to kada te emocije svladaju.

Poslije je Goran ukrcao Vladeka, Lunu i Burkija i u fino ugrijanoj dačiji krenuli su put Zagreba.Napokon se i Nikola vratio iz Okučana i Lana je preuzela volan, ukrcala Ivana, Dinu,Eriku i Tomislava. Suze su tekle same od sebe i više me nije bilo briga. Lana je dala gas i otišli su za Zagreb.

Ostali smo čika Mišo, Nikola,Petar i ja. Nikola je jeo sendviče, mislim da je to više bila emocionalna glad, a onda smo još popili produžene fante i cole, ugodno porazgovarali, oprostili se i otišli svatko svojim putem.

Kada sam došla kući,bio je jedan sat.Vrijeme ručka.Cijelo poslijepodne vrtila sam filmove o tjednu, na početku kojeg mi ništa nije bilo jasno, a na kraju sam shvatila kako je malo potrebno da se ljudi vole, smiju, toleriraju, budu sretni.

Jedno potpuno novo,životno iskustvo!!!!

Leave a Reply