Uz Marinu Borovac, na događanju će govoriti zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika, psihologinja Ljiljana Vukota i fotografkinja Marina Paulenka čije fotografije, iz ciklusa Drugi dom, predstavljamo u ovoj knjižici.
Prijavite se za sudjelovanje na ovom LINKU.
Veselimo se vašem dolasku.

O pričama su rekle:
Maja Gabelica Šupljika: “Neke od priča iz ove knjige bolne su i teške, neke optimistične, a sve odražavaju iskustvo i doživljaj svojih autorica koje su ujedno i bivše zatvorenice. One odražavaju i njihovu odluku da podijele s nama teške i lake trenutke za vrijeme izvršavanja kazne zatvora. Ima u ovim pričama prizora koji zabrinjavaju, zgražaju, ali ima i onih koji bude nadu i novu životnu perspektivu. Važno je što majke doživljavaju jer će se njihova iskustva, stavovi, planovi i doživljaji odražavati na odnos s djetetom, a onda i na samo dijete i njegov pogled na svijet. Vidimo da većina njih radi što i sve ostale majke: doje, tješe i umiruju bebe, hrane, presvlače, grle, pričaju priče, dive se crtežu, pričvršćuju špangice. Ove priče (…) nas i podsjećaju da rešetke, staklene pregrade, teška vrata i ključevi ne trebaju i ne moraju narušiti odnos i stvaranje bliske povezanosti djeteta i majke ili djeteta i druge bliske osobe. Ili, kao što kaže francuska psihologinja Marie-France Blanco, djeci treba reći da u zatvoru postoje ograničenja koja se tiču zakona, ali ne postoje ograničenja koja se tiču ljubavi.”
Ljiljana Vukota: “Majčinstvo iz ovih priča široj javnosti je nepoznato i daleko. Sigurna sam da će ih na poseban način doživjeti žene koje su radi izdržavanja kazne odvojene od djece, kao i one koje su rodile za vrijeme izdržavanja kazne. One će najbolje shvatiti kako je teško kad zbog naših djela posljedice trpe oni koji bi najmanje trebali – djeca. Vjerujem da će priče dirnuti sve majke, jer nitko bolje od njih ne može predočiti osjećaj užasa radi prisilne separacije od djeteta. Teško je to i kad se radi o odlasku u bolnicu, pa čak i kad je separacija naš izbor zbog odlaska na posao ili dužeg izbivanja iz bilo kojeg razloga. Nadam se da će dirnuti sve žene i muškarce osobito one koji tek trebaju postati roditelji. Sve što radimo i sve ono što jesmo reflektira se na našu djecu. Ponekad je teško preuzeti odgovornost za to, a žene iz ovih priča su upravo to učinile u vrlo stresnim okolnostima. Suočile se i preuzele odgovornost.”