OCD DELFIN Pakrac priključuje se svim onima koji oštro osuđuju svaki oblik nasilja i pozivaju sve u sustavu da se konačno počnu primjenjivati zakoni i mjere koji će biti daleko restriktivnije  prema počiniteljima nego što su to sada.

Obitelji ubijene gđe Blaženke Poplašen izražavano sućut povodom velikog gubitka koji su pretrpjeli. Suosjećamo  sa svim zaposlenicima u CZSS Đakovo uz nadu da će njihov kolega Ivan Pavić uspješno oporaviti i vratiti se svom poslu.

Da li se je tragedija moga izbjeći? Možemo sada lamentirati. Jedan život je izgubljen. Blaženkina  obitelj je ostala u boli i tuzi, a Ivanova obitelj, prijatelji i suradnici  žive u nadi da će se oporaviti.

Koliko još  Blaženki, žena i  muškaraca koji su odabrali biti socijalni radnici i posvetili  se pružanju pomoći i podrške onima koji to nisu u stanju i/ili ne mogu sami učiniti će biti ubijeno dok se konačno ne stane na kraj nasilju koje je u RH malo je reći eskaliralo.  Nasilje je postalo uobičajen način ponašanja i komuniciranja u svim sferama života: obiteljsko, nad ženama, među djecom  i mladima, na sportskim trenima, na radnom mjestu, institucionalno. Kada se događa tamo nekome onda je lakše okrenuti glavu, napraviti se da ne vidimo i ne čujemo i to nas je dovelo  i do ovog tragičnog događaja u Đakovu.

Sustav ne može biti učinkovit ako će se izricati opomene ili najmanje zapriječene kazne. Istovremeno sustav čine ljudi koji često puta zbog ovog ili onog razloga propuste biti odgovorni i nasilnicima progledaju kroz proste zbog obitelji i/ili člana obitelji koje je o njemu ovisan.

Hoće li ova tragedija dovesti do toga da u obrazovnom kurikulumu imamo i odgoj za nenasilje, mir, toleranciju, prihvaćanje drugih i drugačijih? Teško. Neadekvatne promjene obrazovnog programa, mijenjanje zakona i njihovo ne primjenjivanje ostavljaju puno prostora za manipuliranje i podilaženje. Do kada ćemo to prihvaćati?!

Članice, članovi, volonteri i volonterke OCD DELFIN Pakrac