Ženska soba – Centar za seksualna prava kao nositeljica programa ˝Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela” organizirala je specijaliziranu dvodnevnu edukaciju na kojoj su sudjelovale zaposlenice/i i volonterke/i svih 10 organizacija s kojima se program provodi u partnerstvu: Udruga za podršku žrtvama i svjedocima Vukovar, Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN”, Pakrac, DEŠA – Dubrovnik, Udruga HERA Križevci – za zaštitu i promicanje ljudskih prava, Informativno pravni centar Slavonski Brod; Ženska grupa Karlovac KORAK; S.O.S. Virovitica – savjetovanje, osnaživanje, suradnja; SOS telefon za žene žrtve nasilja Krapinsko – zagorske županije, Zagorje; Udruga ZvoniMir, Knin.
Trenerski tim: Ana Ergović Kuzmanović, Sanja Bezbradica, Matea Babić, Miren Špek, Ana Šeničnjak, Anamaria Drožđan-Kranjčec i Senka Sekulić Rebić
Cilj specijalizirane edukacije bio je podići razinu znanja i vještina volonterki/ra i zaposlenica/ka organizacija civilnog društva koji će pružati podršku žrtvama na sudovima u 13 županija u kojima nema Odjela za podršku žrtvama i svjedocima.
Anamarija Drožđan-Kranjčec, dipl.iur., Ženska soba- Centar za seksualna prava, Zagreb, pozdravila je sve u ime organizatorice i izrazila zadovoljstvo što ćemo zajedno raditi na pružanju pomoći i podrške žrtvama direktno na sudu, ali i u našim organizacijama i institucijama po potrebi.
Na početku edukacije ispunjen je upitnik znanja br. 1. kroz koji će se dobiti razina znanja i informiranosti sudionica/ka edukacije o zakonodavnom okviru i pravima žrtava i svjedoka.
Miren Špek, predsjednik Udruge za podršku žrtvama i svjedocima Vukovar govorio je o pravima žrtava i relevantnim propisima koji se odnose na područje prava i podrške žrtvama i svjedocima. Posebno je istaknuo važnost davanja podrške žrtvama, napomenuvši koliko je važno da budu proaktivne. Detaljno su prorađena: prava žrtava kaznenih djela, dijete-žrtva, žrtve nasilja u obitelji, žrtve zločina iz mržnje, žrtve kaznenih djela protiv imovine, prava oštećenika i prava svjedoka.
Ana Ergović Kuzmanović, voditeljica Odjela za podršku žrtvama i svjedocima na Županijskom sudu u Zagrebu govorila je o svom iskustvu kroz konkretne primjere i situacije te s čim se sve volonter/ka može susresti. Naglasila je važnost pružanja praktičnih i tehničkih informacija, komunikaciju prije odlaska na sud, ulozi osobe od povjerenja na dan suđenja, u samoj sudnici i nakon suđenja.
Sanja Bezbradica Jelavić odvjetnica, odvjetničko društvo JEAVIĆ & partneri j.t.d. prošla je sa sudionicima tijek i faze kaznenog postupka. Spomenula je rezultate istraživanja Centara za suočavanje s prošlošću “DOCUMENTA” gdje samo 20% žrtava razumije ono što im policija govori i važnost osobe od povjerenja koja će žrtvu umiriti i pružiti joj osjećaj da sustav funkcionira.
Ana Šeničnjak voditeljica Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela i prekršaja napravila je uvod u emocionalnu podršku, te kroz praktične vježbe koje su odlično prihvaćene konkretno objasnila važnost aktivnog slušanja, pozitivan osvrt, upozorila je volontere/ke kako se ništa ne podrazumijeva, o važnosti postavljanja otvorenih i zatvorenih pitanja i kako kvaliteta podrške ovisi u velikoj mjeri o samopouzdanju, profesionalnom ponašanju i osobnim stavovima volontera. U drugom djelu edukacije Ana je definirala procedure u radu volontera, kriterije za volontiranje, prava i obveze volontera, evaluaciju volontera, važnost pouzdanosti i odgovornosti.
Senka Sekulić Rebić, psihologinja, Ženska soba – Centar za seksualna prava obradila je psihološke aspekte svjedočenja, važnost psiholoških procesa, psihološke karakteristike žrtve/svjedoka/kinje. Mogućnost nošenja s emocionalnom reakcijom i važnost da žrtva/svjedok/kinja zna da ima osobu kojoj potpuno vjeruje. Postignuća koja se postižu djelovanjem u smislu davanja sadržajno kvalitetnijeg iskaza, mogućnost smanjenje općeg osjećaja bespomoćnosti i postizanje osjećaja izvršenosti pravde.
Matea Babić, viša stručna savjetnica – socijalni pedagog, Županijski sud u Zagrebu, Odjel za mladež, skrenula je pozornost na komunikaciju sa žrtvama i svjedocima, naglasila je kako se o kaznenom djelu ne bi trebalo pričati prije davanja iskaza kako bi informacije ostale očuvane. Kroz šaljivu priču učinila je slikovitim način kojim volonteri treba da amortiziraju svoje osjećaje i osjećaje žrtve/svedoka.
Anamaria Drožđan-Kranjčec, u završnom predavanju definirala je dostupne oblike pomoći i podrške, koje volonteri/ ke mogu pružiti žrtvi/svjedoku.
Volonteri/ke imali su priliku usvojiti puno korisnih znanja koja će im biti od velike koristi u budućem pružanju podrške žrtvama/svjedocima.
Na kraju edukacija popunjen je upitnik br 2. kroz koji će se komparirati količina usvojenih znanja za vrijeme edukacije.
