Javna tribina: PROTOKOLI – trgovanje ljudima

Hrvatski pravni centar je 6. travnja 2017. godine “ organizirao javnu tribinu u okviru savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Protokolu za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtva  trgovanja ljudima i Protokolu o postupanju pri dobrovoljnom i sigurnom povratku žrtava trgovanja ljudima. Tribina je dio aktivnosti  projekta „ Razvoj kapaciteta OCD-a za integriranje ljudskih prava u javne politike“ koju HPC provodi u partnerstvu s Centrom za žene žrtve rata – ROSA, Hrvatskim crvenim križem, HOMO Udrugom za  zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda, Pula, Srpskim demokratskim forumom, Ženskom sobom- Centrom za seksualna prava te  u suradnji s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina VRH i Uredom za zakonodavstvo Vlade RH. Projekt je financiran sredstvima EU, a sufinancira Ured za udruge Vlade RH

Tribinu su organizirali u suradnji s Uredom  za ljudska prava i prava nacionalnih manjina RH. Tribinu je otvorila predsjednica HPC-a gđa Agata Račan koja  je istaknula problem trgovanja ljudima kao globalan problem i potrebu za zajedničkim djelovanjem radi prevencije i suzbijanja te pozvala na suradnju.

 

Panelistice su bile Maja Vajda Munivrana, izvanredna profesorica s Pravnog fakulteta, Katedra za kazneno pravo Sveučilišta u Zagrebu i Maja Kević, pomoćnica ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjima VRH, a tribinu je moderirala Heidi Eterović iz HPC.

Gđa Vajda Munivrana je naglasila da je RH  uskladila zakone s zakonima EU, da je identifikacija žrtava problem  i smatra da  nije adekvatna i da tu treba tražiti razloge malog broja identificiranih žrtava.

Problem trgovanja ljudima je problem i Europske unije. Podaci za period 2013. – 2014. govore o 15.846 žrtava trgovanja ljudima u EU, procesuirano je preko 4.000, a osuđeno preko 3.000 počinitelja. Najveći % žrtva otpada na seksualno iskorištavanje i žene su žrtve u najvećem %.

Što se tiče RH,  2013. – 2014. godine identificirano je 68 žrtava trgovanja ljudima, osuđeno je 5 počinitelja.

  1. godine identificirano je 38 žrtva, od kojih je 35 državljanki RH, 2 BiH sve žene – seksualno iskorištavanje, a osuđena su samo 2 počinitelja
  2. godine ( do 30. 09.) identificirano je 19 žrtava.

Važno je raditi na prevenciji kao i procesuiranju počinitelja/klijenata, ali  i na smanjenju višekratne viktimizacije kojoj su žrtve izložene.

 

Direktivom 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, žrtve trgovanja ljudima su prepoznate kao specijalna, „ranjiva“ kategorija žrtava kojima se treba posvetiti posebna pažnja.

 

Primjena instituta krajnje nužde: žrtva pod prisilom počinila kazneno ili prekršajno djelo-

pitanje nekažnjavanja, tj. nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima koje su ostvarile obilježja kaznenog djela u svezi sa svojom viktimizacijom.

Institut krajnje nužde ne može pokriti  sve oblike kaznenih djela

 

Primjena načela svrhishovitosti nije prikladna za odrasle osobe; primjenjuje se samo za maloljetne osobe.

 

Gđa Maja Kević je naglasila neusporedivost statističkih podataka. Neke zemlje EU u ukupan broj uključuju i potencijalne žrtve i sve oblike ropskog iskorištavanja, što RH ne radi.

U RH najveći broj žrtava su  hrvatske/i građanke/i. Problem su migracijske krize/valovi i za očekivati je povećan broj potencijalnih, ali i mogućih žrtava. Kada se govori o vrsti eksploatacije onda se radi o seksualnoj eksploataciji, a  žrtve su  u   većini slučajeva  djevojčice i žene. Radna eksploatacija se većinom odnosi na  muške žrtve.

RH djeluje u okviru Vijeća Europe – GRETA,  kontrolni mehanizam  koji nas između ostaloga  upozorava i na mali broj presuda.

 

U izradi je novi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima 2016. – 2020.  i naglasak u njemu će biti na identifikaciji.

Protokol o integraciji/ reintegraciji žrtava trgovanja ljudima je također  u izradi.

 

Do 07. 04. 2017. je bilo otvoreno javno e-savjetovanje o protokolima:

  • Protokolu za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima
  • Protokolu o postupanju pri dobrovoljnom i sigurnom povratku žrtava trgovanja ljudima

Nakon toga protokoli idu na usvajanje u Vladu RH.

„Novi“ protokoli su prilagođeni praksi i prijedlozima civilnog društva.

Novina je u:

  • identifikaciji žrtve: status žrtve  se može dodijeliti i odlukom Operativnog tima koji se sastaje 1x/mjesečno – naknadna identifikacija
  • MUP radi identifikaciju u suradnji s OCD-ima
  • Mobilni timovi (MT) i nadalje imaju regionalni karakter: pruža prvu pomoć i zaštitu žrtve: definirano čl. 5.
  • čl. 8 nije naveden broj članova MT
  • kao i do sada ako je žrtva dijete ili osoba djelomično ili potpuno lišena poslovne sposobnosti obavezno je prisustvo predstavnika centra za socijalnu skrb, čl. 8.
  • MT ima obavezu popuniti i predočiti žrtvi Obrazac informiranosti stranke o dostupnom programu pomoći i zaštite
  • MUP poziva MT i kada je u pitanju sumnja na trgovanje, odnosno dok se provodi policijski postupak

 

Protokol o sigurnom povratku usklađen je s Protokolom za identifikaciju u koji je dodano

  • osobe koje imaju skrbnika
  • provjera sigurnosti prethodi svakom povratku
  • policijski službenici u pratnji žerve moraju biti u civilnoj odjeći

 

Diskusija:

Bilo je razgovora o izdavanju potvrde žrtvama trgovanja ljudima. Smatra se da bi potvrde  trebale pomoći u sudskom postupku/cima ( iskustvo CŽŽR –ROSA), olakšati žrtvi, međutim očito da je to otvoreno područje na kojem se treba dodatno raditi pogotovo s državnim odvjetništvom i sudcima.

Bilo je govora i o naknadi prijevoznih troškova članova MT, čl. 11  koji se koriste vlastitim automobilom za odlazak na mjesto identifikacije žrtve. Sredstva za svakog člana tima će isplatiti tijelo u ime kojega je postavljen

Gđa Kević je istaknula da su osigurana  sredstva za međusektorsku edukaciju.

Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda Zagreb

Pitanje: Kada žrtva postaje žrtva?

Sustav nije prilagođen žrtvama   tu se mora djelovati

Potrebne su edukacije svih uključenih u proces identifikacije, pomoći i podrške: policija, državno odvjetništvo, sudstvo, OCD-i, centri za soc. skrb, mediji.  Ostaje otvoreno pitanje osoba s invaliditetom.

 

Predstavnice MUP-a misle da je to segmentiranje i da nije dobro.

Predstavnica ODO Zagreb smatra da potvrda ne bi doprinijela boljem suskom postupku, ne vidi kakvu bi korist   imala   osoba u postupku s potvrdom da je žrtva trgovanja ljudima.

 

  1. Bilopavlović je naglasila nužnost kontinuirane komunikacije i suradnje svih uključenih u proces, naglasivši da već duže vremena nije bilo međusektorske edukacije i da je važno slušati i čuti ono što dolazi od strane OCD-a.

Sustav mora biti usmjeren na žrtvu i važno je raditi na senzibilizaciji i informiranosti  javnosti na probleme trgovanja ljudima. Što sa tamnim brojkama?

 

Predstavnica MUP-a je rekla da  akcija ZAJEDNO  ide ka tome:

  • senzibilizacija mladih na probleme trgovanja ljudima
  • informiranje o rizicima u socijalnim kontaktima
  • edukacija policijskih službenika
  • suradnja s OCD-ima
  • edukacije za sve uključene u proces

 

 

Umjesto zaključka:

 

  • Dva protokola nakon javnog savjetovanja idu u Vladu na usvajanje: Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima, Protokol o postupanju pri dobrovoljnom i sigurnom povratku žrtava trgovanja ljudima
  • Važno je raditi na senzibilizaciji i informiranosti javnosti o problemu trgovanja ljudima
  • Edukacije: sektorske/međusektorske- kontinuirano