Izvještaj sa okruglog stola pod nazivom
KA SOCIJALNOJ KOHEZIJI
održanog 27. lipnja 2012. godine u Pakracu, Kompleks Janković- nova vijećnica s početkom u 11:00 sati
Okrugli stol je dio aktivnosti projekta „Ka socijalnoj koheziji – utjecaji na politike socijalnog uključivanja za višestruko marginalizirane grupe žena i žrtve nasilja”
koji se provodi od prosinca 2010. godine i financijski je podržan od strane Europske unije kroz program IPA (2009). Radi se o prekograničnom projektu.
AUTONOMNI ŽENSKI CENTAR, Beograd, nositeljica projekta
partnerske organizacije:
UDRUŽENE ŽENE, Banja Luka
DRUŠTVO SOS TELEFON , Ljubljana
Centara za žene žrtve rata Zagreb,
Centar za građanske inicijative Poreč, Poreč
Ženska grupa Brod, Sl. Brod
suradničke organizacije:
Ženska sekcija SDF, Zagreb
Centar za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN”, Pakrac
Cilj okruglog stola: predstavljanje dokumenta javnih politika i provedenih analiza u okviru projekta:
– Pravna analiza rodne dimenzije zakona i strategija u Republici Hrvatskoj s preporukama za unapređenje sadržaja i primjene
– Kvalitativna analiza rezultata dobivenih terenskim istraživanjem (fokus-grupe i individualni intervjui sa ženama iz višestruko marginaliziranih skupina)
2. Lokalna razina i prepoznavanje potreba višestruko marginaliziranih osoba
– Analiza rodne dimenzije lokalnih propisa
– Dokument javnih politika
3. Rasprava o preporukama
– Rasprava o preporukama i mogućim utjecajima na izmjene i/ili provedbu lokalne politike u području socijalnog stanovanja.
Ovaj okrugli stol posebno se bavio problematikom socijalnog stanovanja, kao najvećim problemom sa kojim se susreću žene žrtve obiteljskog nasilja na našem području. Do toga smo došle na osnovu obavljenih pojedinačnih intervjua i rada u fokus grupi.
Pozvani su predstavnici/ce institucija, ustanova, organizacije civilnog društva, HZZ, tijela državne uprave, lokalne i regionalne samouprave, socijalne skrbi, policije, obrazovanja i sudstva sa područja PSŽ, gradova Požega, Pakrac, Lipik, koji/e su relevantni u primjeni i provedbi Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje 2011. – 2016. godine, odnosno svih drugih zakona koji se vežu za suzbijanje i prevenciju nasilja.
Velik broj pozvanih se ispričao zbog nedolaska( upisi u novu školsku godinu, spajanje slobodnih dana s državnim praznicima, podkapacitiranost ljudstvom u ovom trenutku u nekim ustanovama/institucijama), a dio to nije smatrao za shodno, tako da ne znamo zašto se nisu pojavili/e. Zapravo znamo. Nisu zainteresirani za probleme sa kojima se susreću i žive žene žrtve obiteljskog nasilja i smatraju da ta problematika nije prioritetna.
U uvodnom dijelu, Mirjana Bilopavlović je sve prisutne upoznala s do sada održanim aktivnostima ( u Pakracu) i iskoristila priliku da predstavi današnje gošće. O marginaliziranost žene u RH je već dovoljno rečeno, a naročito o marginaliziranosti žena žrtava obiteljskog nasilja. Takva situacija je i na području PSŽ. Žene se spominju niti u jednom dokumentu, osim u netom završenim programima: IPA IV Komponenta: Žene na tržištu rada; Požega/Pakrac, Pleternica.
Predstavljeni su projekti koje DELFIN trenutno provodi, a financirani su sredstvima EU. Radi se o partnerskim projektima:
– SIGURNO MJESTO, nositeljica: Ženska soba, Zagreb, partnerske organizacije: SOS Telefon- Poziv u pomoć, Virovitica, ADELA, Sisak i DELFIN Pakrac
– POPULARIZIRANJE LJUDSKIH PRAVA U PPDS, nositeljica: Centar za mirovne studije Zagreb, partnerske organizacije: Društvo za obnovu i revitalizaciju kule Stojana Janković – MOSTOVI, POKRTAČ Korenica, KUĆA LJUDSKIH PRAVA, Zagreb, YUCOM Beograd, DELFIN Pakrac, Odbor za ljudska prava Karlovac
te o partnerskom projektu: ZAJEDNO ZA PRAVA SVIH ŽRTAVA RATA – OSNAŽIVANJE OCD-a ZA ISTRAŽIVANJA ČINJENICA I ZAGOVARANJA OBEŠTEĆENJA, nositeljica DOCUMENTA Zagreb, partnerske organizacije: MIRamiDa Centar Grožnjan, PRAVDA Bjelovar, Centar za mir i ljudska prava Osijek, DELFIN Pakrac.
Ovakav duži uvod je napravljen zbog snimanja priloga za Radio Daruvar u kojem su sudjelovale panelistice:
STELA ŠIMIĆ, voditeljica projekta, Centar za žene žrtve rata ROSA Zagreb
MIRA LIČINA JOVANOVIĆ, Ženska sekcija, SDF-a
Stela Šimić je kroz power point prezentaciju predstavila projekt; ciljeve, ciljane skupine- kome se obraćamo i zašto, rezultate koje očekujemo, kao i , rezultate istraživanja (2011. godina). Posebno se je osvrnula na analize lokalnih politika i zakona, njihovo postojanje i primjenu, te dosadašnje rezultate/preporuke do kojih se je došlo: primjena/ neprimjena zakona, propisa i uredbi, naročito na lokalnim razinama
Kako bi dobile što ujednačeniju sliku stanja u županijama koje su obuhvaćene provedbom projekta, fokusirane smo na pet područja:
– BRIGA O DJECI, SOCIJALNE USLUGE, UZDRAŽAVANJE
– PODRŠKA ŽENAMA ŽRTVAMA NASILJA
– ZAPOŠLJAVANJE, PREKVALIFIKACIJA, OBRAZOVANJE ODRSLIH
– SOCIJALNO STANOVANJE
– DOSTUPNA PRAVDA
Svaka partnerska i suradnička organizacija je napravila analizu provedbe zakona, uredbi i preporuka na lokalnoj razini vezano uz ovih pet područja. Te analize će se objediniti u jedinstven dokument i bit će predane resornim ministarstvima i drugim tijelima državne uprave.
Mira Ličina Jovanović je predstavila istraživanja u Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj i Karlovačkoj županiji.
LSŽ i KŽ zaostaju kada se usporede s PGŽ, ali. Tu je kvaka. U PGŽ imaju donesene uredbe, zakonske pod akte, skloništa, ali nema primjene zakona , tako da se onda ne može govoriti o zaštiti žena žrtava nasilja. Deklarativnost, ne znači ništa kada nema provedbe. Posebno teško stanje je LSŽ što se dijelom može vezati za tradiciju, rat i poraće, a dijelom za stereotipe i nepostojanje političke volje. Prometna izoliranost, loša ekonomska situacija i siromaštvo još više doprinose lošem položaju žena na tim područjima i iako ima pomaka oni još uvijek predstavljaju presedana, a ne pravilo.
Mirjana Bilopavlović je govorila o nedostatku informacija na službenim stranicama gradova, općina i županije, o nepostojanju odluka/pravilnika koji bi u fokusu imali žene, pa tako i žene žrtve nasilja, odnosno o upotrebi zbirne imenice korisnik u dokumentima ( Službeni glasnici) kojoj se može, ali i ne moraju nalaziti žene. JLS na području PSŽ izdvajaju sredstva za zbrinjavanje socijalno ugroženih obitelji i pojedinaca, ali ne i izrijekom za žene. Spomenula je mogućnost prioritetnog zapošljavanja žena žrtava obiteljskog nailja, mjerama HZZ, imenovanjima koordinatora/ica u svakoj županijskoj ispostavi,a li isto tako i o neznanju i nedovoljnoj informiranosti žena o pravima koja imaju zakonima kojima se to regulira.
O problemu stambenog zbrinjavanja se zapravo niti ne može razgovarati. Grad Požega čini neke napore kroz POS ali to ne može biti rješenje za žene žrtve nasilja koje su velikoj većini nezaposlene i koje ne mogu prihvatiti te uvjete kreditiranja.
U gradu Pakracu je postojao dokument Odluka o dodjeli stanova i u izradi je novi. Do tog starog nismo uspjele doći kao niti do prijedloga novog koji je i izradi. Zbog toga je bilo jako teško sročiti naše prijedloge koji bi nadopunili ovaj u izradi ili koji bi nekim svojim dijelovima bili potpuno novi.
Prijedlog je u prilogu. Uglavnom se svodi na to da se uz zbirnu imenicu korisnici obavezno navedu žene žrtve nasilja i djeca (ako ih imaju) kao posebno ugrožena kategorija, da imaju prednost u stambenom zbrinjavanju, prioritet pri dodjeli stana, subvencioniranu najamninu i plaćene režijske troškove, ako se radi o nezaposlenim ženama, odnosno da sudjeluju u plaćanju dijela troškova ako su zaposlene. Osim toga na našem području postoji velik broj obnovljenih, a neuseljenih kuća koje bi se na neki način uz privolu vlasnika mogle dati na upotrebu. Naravno da to baš i nije lako za izvesti, radi se o privatnoj imovini. Međutim tu je APN, grad/općina/županija i treba vidjeti što se može napraviti.
Edukacija, senzibilizacija javnosti kroz javna događanja, međusektorska suradnja i afirmativna medijska prezentacija su uvjet za brže i bolje rješavanje problema sa kojima se susreću žene žrtve nasilja.
Nakon uvodnih izlaganja razvila se je vrlo interesantna diskusija.
U ime grada Pakraca obratio nam se je Marijan Ivanović, Odsjek za društvene djelatnosti koji je govorio o pružanju pomoći socijalno ugroženim obiteljima i djeci. Istaknuo je da prednost imaju žene s djecom iako se imenica žena ne spominje nigdje. Radi se o ženama koje su evidentirane u CZSS Pakrac, ali i Socijalnom vijeću Grada Pakrac. Saznale smo da je najamnina gradskih stanova 100,00 kn/ mjesečno, da se putem Vijeća 2- 3 puta godišnje podmiruju različiti troškovi kao npr: režijski troškovi, nabava ogrijeva, kupnja udžbenika, plaćanje užine u školama, sufinanciranje dijela troškova smještaja u vrtiću/jaslicama, topli obroci u pučkoj kuhinji, plaćanje prijevoza za učenike i sl. Grad čini maksimalno koliko može u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji.
Ivan Ančić, PU PSŽ, Policijska postaja Pakrac, nas je informirao o načinu djelovanja policije, suradnje s CZSS Pakrac, o stavljanju nasilnika u pritvor, odnosno o kretanju brojki: počinitelji/žrtve u prvih 6 mjeseci ove godine na području PP Pakrac
– ukupno 17 optužnih prijedloga: Pakrac -5, Lipik- 12
– 21 počinitelj od koji 18 muškaraca i 3 žene
– dob: 35 – 50 godina starosti
– mjesto događaja: obitelji, samo 1 slučaj u ugostiteljskom objektu
– 3 slučaja po čl 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji
– do sada je 4 slučaja bilo na prekršajnom sudu
– u 6 slučajeva nasilje je izvršeno pred maloljetnim osobama
– oštećene osobe: 13 punoljetnih žena, 13 punoljetnih muškaraca ( najčešće nasilje djece prema njima), 6-ero djece
Gdin Ančić je posebno naglasio da nema prijava na postupanje policije sa čim se nisam mogla složiti. Većina žena je nezadovoljna postupcima policije, ali ime se to ne usudi reći.
Marija Žilić Petrišić, CZSS Pakrac, radi na novčanim naknadama i svakodnevno je u kontaktu sa ženama. Osim toga ona je i volonterka/stručna suradnica u DELFINU gdje kroz ocd-a pokušava riješiti probleme koje kroz sustav ne može. Govorila je o povećanju broja žena koje dolaze tražiti pomoć, o činjenicama da zakon ide u smjeru što manjih izdavanja, o lutanjima žena od centra do policije, grada, Ureda Informativno pravnog centra (IPC ), DELFINA. Problem je što u sustavu nedostaju educirani i senzibilizirani ljudi, nedostaje rada s djecom, muževima koji i nadalje pokušavaju održati kontakte. Spomenula je i pozitivne pomake, ali njih nema dovoljno. Važno je vršiti pritisak na JLS- prepoznavanje žena žrtava nasilja kao posebne kategorije, namijeniti stambene kapacitete i za žene žrtve nasilja, a da bi se sve to postiglo potrebno je osigurati dobru koordinaciju različitih dionika. Kada su u pitanju obnovljene kuće Marija smatra da pojedine obitelji/osobe zbog određenog razloga ne borave u njima: imaju stalan posao negdje drugdje, djeca idu u škole, u posjeti rodbini su i ne može prihvatiti da se ljudi zbog toga kažnjavaju
Mirica Miljanić, Ured IPC u Pakracu se je osvrnula na BPP koja je uređena zakonom, međutim problem nastaje kada se mora pristupiti popunjavanju formulara i činjenica je da za dobivanje BPP postoji cenzus. Mirica kao stručna suradnica DELFINa ne radi samo sa ženama žrtvama nasilja, pravnu pomoć daje svima koji se obrate DELFINU ili njoj direktno. Radi se o problemima koje vežemo uz povratnike i njihova prava: statusna pitanja, radni odnosi – konvalidacije radnog staža, stambeno zbrinjavanje, nostrifikacija svjedodžbi i sl. Istaknula je potrebu međusektorske suradnje i povezivanja sustava. Posebno je naglasila da se obnovljene kuće ne mogu iznajmljivati niti darovati, ali da se mogu dati besplatno na korištenje.
Nikola Ivanović, SDF ured u Pakracu nas je informirao o postupcima RH prema vlasnicima obnovljenih kuća koji u njima na borave sada su prednjima postupci /tužbe za naplatu koje se kreću u jako velikim iznosima. Do tužbi je došlo zbog toga što vlasnici nisu bilu u kućama u nekoliko navrata kada je vršena kontrola Obnova kuća nije pratila obnova infrastrukturnih objekata i zbog toga se dio vlasnika ne vraća. APN bi morao rješavati stambeno zbrinjavanje. Očekuje se da će državni odvjetnik Mladen Bajić donijeti odluku o ukidanju tih tužbi. Potrebno je lobirati i vršiti pritiske kako bi se to ostvarilo.
Mira Ličina Jovanović je govorila o pravu na privatno vlasništvo, raspolaganju privatnom imovinom ali i o mehanizmima pružanja pomoći. Zalaže se za mobilnu pomoć – odlazak u kuće korisnicima koji su najčešće prometno izolirani, kroz formiranje stručnog tima koji bi činili: policajac, pravnik/ca, socijalni radnik/ca
Mirsada Madžarević, se je osvrnula na neke nelogičnosti i nepotrebno administriranje što je pojasnila kroz primjer. U općini Pakrac je zatražila formular za BBP za drugu osobu. Naravno da ga nije mogla dobiti samo tako. Službenici je morala objasniti za koga je , za što ga treba i tek uz predočenje svoje osobne iskaznice ga je dobila. Također je komentirala tužbe koje su na našem području podnesene protiv nekih vlasnika obnovljenih kuća. Smatra da su neutemeljene i da je to diskriminatorna odluka protiv njih.
Zaključci:
– u sve dokumente/odluka/ pravilnike uvesti kategoriju žena žrtava nasilja
– dosljedno primjenjivati zakone i pri tome ženama žrtvama nasilja dati prioritet
– osigurati stan/stanove za urgentno smještavanje žena i djece
– osigurati stambeno zbrinjavanje žena žrtava nasilja i djece uz subvencioniranu najamninu i plaćanje režijskih troškova
– raditi na senzibilizaciji javnosti na probleme vezane uz nasilje
– osigurati psiho-socijalnu pomoć i podršku kroz sustav, a djelovanje ocd-a samo kao nadogradnja
– mehanizam BPP učiniti dostupnijim
– kontinuirana međusektorska suradnja
– osiguravanje mobilne pomoći korisnicama kroz stvaranje stručnog tima
– dostupnost dokumenata osigurava se na osobnoj razini a ne službenim kanalima, što nije dobra praksa